недеља, 29. јануар 2017.

Moja prva zimnica

Kako sam napravila prvu zimnicu? Eto nije bilo parking... kako to? Evo ovako: Bilo je leto i mnogo vruce. Mnogo mi se jelo paradajz i u to vreme jos nisam pocela sama da sadim svoj. Odem do Troserinski pijac i nema mesta da se parkira. Preznojavam se... vozim Jugic 55. Zasto sam kupila Jugo je druga prica. Grejenje se gasi u motor negde i neznam kako. Odem do Bulevarski pijac i trazim mesto. Opet guzva i vidim jedno mesto..mnogo tesno. Udjem i nemogu da izadjem iz auto, opet nije dobro mesto! Ajde rikverc... gas gas gas i auto nece...sta je sad ovo??? Ispred mene covek se hvata za glavu. Ne razumem...Auto se ne pomera... "Bandera!!!!' Gospodja udarili ste banderu!!" Zato nije hteo u rikverc. Izadjem nekako jedva. Odem do veliki pijac opet nema parking!! UFFFF Setim se KVANTAZ. To je jedan pijac gde moze da se udje sa auto, cula sam za to ali nikada nisam bila. Dodjem tamo i udjem uz neku sitnu uplatu.. "Dobar dan molim vas 1 kg paradajz". "Aaa gospodjo to nemoze ovde, morate da kupite celu gajbu." "Ajde moze!" samo mislim kako mi se jede tu salatu hladnu. kako cu da sednem na terasu i uz hladno pivo grickam jednu sopsku salatu. Isto tako se desi sa krastavac. Dodjem kuci, znojeva, umorna. Kakav posao da kupis salatu. Moj muz me pita" Sta ce nam gajba paradajz i dzak krastavci?? Pa to ce da se skape." "Neznam. jelo mi se salata." Tek ce komsinica: "Pa ajde da napravis zimnicu!" Sta da napravim od paradajz? "Pa kecap!" Nikad nisam razmislila o tome da moze da se napravi kecap. U Holandiju nikada nisam napravila zimnicu niti znam neko ko je napravio. Prvo paprika kosta skoro 1 evro komad. Treba ti cela bogatsvo za jednu teglu! Vreme jeste za zimnicu. Sta jos moze? Ajde ajvar. Obozavam ajvar!!! Jela sam kod drugi ljudi ajvar. Tako krenem, kupim 60 kg papriku. Pozajmim kube, peci papriku, ljust papriku, cedi papriku, melji papriku, przi papriku pa mesaj mesaj i mesaj. Smrdjiva i znojava nosis tegle, kuvas tegle i onda sledi ciscenje ispred kuce. Ciscenje sve semenke iz fuge od plocice. Nikada nisam kapirala sto me ljudi gledali sa velike oci kada odem u gosti i kasikom jedem ajvar.. sada kapiram!!! Posle ovakav rad i trud kapiram da se jede sa malom kasicicom, pomalo. Oprezno da ne ispadne jedan kap. Da neko trazi da ga kupi od mene ne bih dala ni za 1000 din teglu..

Komplikovani

 Eee ljudi sta sam dozivela posle objave moj blog. Jadni politicari u ovu zemlju, kad ja sa 1 mali blog dobijem toliko komentare. Uglavnom dobri ali ima i te koje nisu hteli da kapiraju moju pricu.

 Kad sam pocela da zivim u Srbiju zivela sam odvojeno. Ljudi mi kazu: "Mnogo ti je lakse da zivis u istu kucu kod muzevu familiju", kad sam presla, kazu; "Pa dal si luda da zivis zajedno!". Kad sam kupila auto Jugo 55 jedni kazu:" Zasto si kupila tu kantu!", a drugi: "Ej super jeftine delove!". Kad kazem:" Srbi su super dobri ljudi!", onda dobijem komentar:"Jes! A zasto cele familije ne pricaju jednim sa drugim!" Kad kazem:" Srbija je prelepa!" Ljudi kazu: "Kako lepa, djubre na sve strane! Kad kazem da je Srbija prljava onda mi kazu:" Ajd pogledaj kakvu lepu prirodu ima!!" Kad sam rekla da zelim da zivim ovde kazu mi: "Ma bezi sto pre odavde!" A kad kazem sta cu ovde, onda kazu: "Pa sta nama fali?"...

Da li postoje neki prirucnik kako se ponasati u Srbiju? 

Da li moze neko da mi kaze tajnu ovog naroda ☺ 

E sada je pitanje jedna: da li hocu da pisem dalje bez da mi neko cenzurise tekstove? Prosli su dosta stranci kroz zemlju. Gde su njihove utisci? Da li su ih obrisali posle komentara.. ali sam shvatila jedno, reakcije cu uvek da dobijem. Mozda to i nije toliko lose, kritican covek uvek i sebe gleda kroz kritiku. A bez kritike nema naprednost. Neznam da li ste shvatili sta sam htela da kazem.. jer nisam htela neko da mi pregleda tekst pre objave.. jer ovo je moja i samo moja surovu istinu. Komplikovana sam i ja sada, ha - uklopila sam se! Jao ljudi bas vas volim, toliko komplikovani!




Foto: Davorin Dinić

петак, 27. јануар 2017.

Kulturno nekulturno

"Dobar dan ja sam Natascha". "Lepo kazi mi sta rade tvoje roditelji? Pita me buduci svekar. Bilo je to 1999 i znali smo se kratko. Mozda 5 dana. " Ima li tvoj otac jos braca ili sestra?" "Jeste, 2 tetke koju su razvedene i 2 braca, inace je jedan homoseksualac". Moj buduci muz me zove: "Natascha odmah dolazi!!! Da li znas da to nije kulturno! " o cemu se radi? Da li sam pogresila padez neki ili nisam persirala?Neznam o cemu se radi. "Ljubavi sta nije kulturno?" " To se u Srbiju ne prica!" Opet neznam ... jao moje tetke su razvedene.. ovde se ljudi ne razvedu..."Ovde Natascha ljudi smatraju homoseksualci kao tabu, nikome ne pricaj o tome! Nekoliko dana kasnije, sedimo sa drustvo i pokusavam da ispricam neki vic. Tesko mi ide zbog jezik ali vidim uspevam. Svi se smejaju. "Natascha to je bilo nekulturno!" O cemu sada pricas?! "Kada se u Srbiju prica vic i pominja se polni organi onda se kaze: ona stvar a ne koristis rec." Jao opet sam nesto pogresila. Tesko se uklapam ocigledno. Kod nas u Holandiju se sve zove kako se zove. Nemamo sinonimi niti je sramota biti gej. Kakve razlike! Onda se vozimo kolima do kuci i ispred nas neko odjenom ukoci auto." Pic@# ti ma@#rina!!!" Sta je sada ovo? U vic se ne koriste imena polnog organa a na sve strane ljudi psuju! Srbi su kulturni nekulturni...imam ja puno da naucim.

NIŠKA OMILJENA HOLANĐANKA

уторак, 24. јануар 2017.

Dosla dobrodosla!: Sviranje nije pozdrav!

2005 decembra, ulazim kolima u Srbiju. Prvo sto vidim je starac na biciklu na sred autoput. Kamioni bez svetlo. Prodjemo pored Beograd i svi sviraju. Pitam muzu zasto toliko sviraju ovde? On kaze; tako se ovde pozdravljaju. Vozimo dalje i na sve strane se pozdravljaju samnom. Ja ih masem i veselo se smejem. Bas lepo! Osecam se bas dobrodoslo. Stizemo u Nis. Odmah u sup da se prijavim kao stranac. "Zasto ste dosli?" Ja sam dosla da zivim ovde. " "Na koliko dugo?" Na zauvek kazem ja. " Vi niste normalni!" Lep pocetak se ja mislim. Policajac mi kaze da nisam normalna. Stizemo kuci, hladno je i moram da zalozim. Muz otisao da sredi papire. Nemam sitno drvo i odlucim da zapalim cackalice.. mislim se sitno drvo... pa ubacim veliko i ugasi se. Gledam kroz prozor, blato. Parkiran jedan kamion bez tockove...tuga. Gde sam ja dosla..

субота, 21. јануар 2017.

Pihtije

Puding od meso! Sta je to sa Srbin da toliko voli meso da cak i puding jedu od meso. Bilo koje slavlje nemoze da prodje bez meso. Rostilj, prase. A kad ima jagnje liiii!!!! Ja sam pocela da jedem ovcu. Prase i dalje nemogu. Nekako mi smrdi. Mozda i zbog razne situacije. Ispred kuce nase 30 jul, vruce. Naidjem sa starije sin tada imao 2,5 godine. Moj dever izneo 2 prasici mrtvi i brije ih! Kazem njemu:"skloni to da ne vidi David". Racunam da dete koj vidi mrtvu zivotinju ce ima traume do kraja zivote. Vec kasno! David vidi i kaze: "Mama vidi prase!" Ja objasnim da spavaju i da je sve ok. Brzo prodjemo i udjemo u kucu. Tek uvece pred spavanje place David. Ja vec zaboravila za prase. "Davide kazi mami sta je!" On samo kaze prase i nastavi da jeca. "Dobro sine nista to nije!" Tek ce on: "David hoce jede prase!" A ja sve mislim da mu je zao a on se setio da nije jeo! Ili Sedimo nas 9 kod svekrve na rucak. Tu su i dever i jetrva sa blizancima od 7 godine. Predjelo brzinski... ajde kad ce meso! "Hocemo krcko!" (To je znaci kozica). "Uuu imamo glavu!!!" Ja se zgranim... kakvu glavu!! "Hocu ja mozak!!" Moj muz i jetrva se svadjaju ko ce mozak. Prsti se lepe, usta se siju od masno. Zatvorim oci i sanjam kako bi ovo izgledalo pre 1000 godina. Najverovatnije ne mnogo drugacije,  pobili bi se oko ovog mozga. Ili na Niski "POTEPALI BI SE".  Kad sam prvi put dosla u selo od moj svekar Gornje Vlase, svi su hteli da probam njihove pihtije. Ja pitam sta je to. A samo dobijem isti odgovor kod svaku kucu.. "Ovakve jos nisi jela". "Moras da probas!" Gledam ono ljigavo i mislim se kako da izbegnem. Kad u drugu kucu ista prica. U Holandiju se jede krompir. Na hiljadu nacina i ponekada i parce meso. Ponekada parce ribe. Povrce kao prilog. Moj muz kad je ziveo u Holandiju se desilo jednom da je kupio meso namenjeno za psa. Srce, usi, i bese jos nesto. Dodjem kuci i pitam sta to smrdi a on srecan kaze:"ej mnoogooo jeftino kod vas ali neznam sto se prodaje u posebni deo u marketu". Eto cisto neka lagana tema za razmisljanje. Sta spremati danas.

четвртак, 19. јануар 2017.

Hvala bogu

 Sve mi je nesto nejasno. Pocelo jos ranije kad sam dosla i svi imaju najbolji telefoni. Nose markiranu gardarobu, puse skupe cigare. Kafici po ceo dan puni. Kao da sam dosla kao Alissa u zemlju cudu i davali mi da pojedem otrovni keksic. Ide se kod frizer i manikir jednom mesecno. Ide se na depilaciju. Kad treba da se kreci zove se moler. Kad se studira nemoze da se radi. Roditelji placaju svadbe, presele se u supe da bih oslobodili deci kucu ili stan. Dignu krediti da bih kupili deci auto. Sad da vam kazem kako je to drugacije od naprimer Holandiju. U moju detinjstvo kad bih se kupilo gardarobu mogla sam da odaberem ne markirane stvari. Ako bih zelela nesto markirano morala sam da dodam svoje pare koju sam zaradjivala pored skole. Po ceo dan cistim boraniju u piljaru za mnogo male pare da bih kupila te levis 501 posle nekoliko meseci rad. Imam radnji staz od mojih 15 godine kao i sve moje prijatelji. Nemam vreme da odem na pice. Skolu, posao, kucne obaveze. 15 puta smo se selili po Holandiju, leto, zima nema veze. Moler nikada nisam videla u nasu kucu. Svi mi oblacimo staru gardarobu i danima sredjujemo novu kucu koju smo uzeli pod kiriju. Krecim, lepim tapete, cak i stavljala nove plocice u kupatilo. Dodju mi prijatelji iz skole i svi zajedno pomazu. Drugarice svi duge kose bez frizure, jednom u godinu vidimo frizer. Brijac u ruke i sredjuj se. Znalo se i kasnije kad sam radila. Placam svoj deo troskove. Sta je to, zasto je doslo do ovakav stav pitam se ja. Nije ovo kritika jer smatram da je to ovde normalno.  Meni sada sve ovo ide u prilog. Titraju me, titraju me svekar i svekrva. Voze me svuda, kad pada sneg moj svekar iztrci da mi kupi hleb. Da se ne bi mucila. Cak kad sam bila trudna svako jutro sam nasla na svoje vrata vruc burek. Svaki dan me pitaju da li treba nesto.   Imam i tu male svadje. Zato sto imam 2 sina. Subotu ujutru ja cistim kucu i moj stari sin jos tada 6 godine ima zadatak da cisti stepeniste. Kofu u ruke. Dodje moj svekar i kaze: " To nije normalno." Jos dete pa i decko to da radi. Nije stvar u ljubav. Nemam osecaj da moje roditelji me manje volile nego sto ovde ljudi vole svoju decu. Ovde bi deca mogli da bereju voce i povrce celo leto. Nema ko da bere. Mozda je to sto vam bog sve dao. Lepu zemlju sa dobrom klimu. Kruske padaju na sve strane bez da ih neko titra. Sljive tona. Priroda netaknuta, planine, izvorsku vodu. Dobili ste ovu zemlju za djabe od boga. Bez puno rada. Holandija morala da izbace cak deo more da bi dobili zemlju gde da grade. Morali da prave brane da se ne bi unistila zemlja. Morali da kope, sade, vestacko odrzavali sve. Vestacke sume, parkove. Cak i vestacko brdo da ne bi bilo sve bas toliko ravno. Sigurna sam da vecina ljudi to ne vidi bas tako. Srbija je prirodno lepa. Bog stvorio Srbiju a Holandjani stvorili Holandiju..Hvala bogu.

уторак, 17. јануар 2017.

Skafander

Kada sam resila da se selimo u Srbiju imala sam 3 zahteve. 1. Zivimo sami, nikako u istu kucu sa svekar i svekrvu. 2. Da imam sta da radim (otvorimo nesto). 3. Ako nam ne ide da se vracamo bez svadje. E sada ziveli smo sami.... tada. (Dodjemo do tu temu u drugi blog). Otvorili smo radnju. Ja i moja jetrva smo otvorili sve za 199 din. Tada veliki hit. Prodajes gardarobu po razne cene koju se zavrsi na 99. 199, 299, 399 itd. Nikako okrugle cene. U pocetak smo radili zajedno. Da se uhodam. Posle 2 nedelje sam kao dogovoreno pocela sama da radim. Prvi problem je bilo da stignem do posao. Do sada sam sve isla kolima sa jetrvom. Krenem peske i stignem do pesacki prelaz. Cekam zeleno da se upali. Evo zeleneo! krenem da hodam, eto sa desne strane idu automobili. Ja se vracam na mesto. Cekam da prodju kola. Eeee opet crveno! Kod mene u Holandiju kada je zeleno onda nema potrebe da gledam da li ide od negde neki auto. Napokon posle pola sat stizem na posao. Inace je udaljenost 5 min. Stojem u radnju i naidju musterije." Imate li ove pantalone u teget boju?" Pojma nemam sta je teget...sada glupo mi je da kazem.."Pa pogledajte slobodno". Snasla sam se mislim se. Dodje druga musterija. Romkinja jedna i kaze: " Sine jao zaboravila sam pare da ponesem, dal nije problem sutra da platim?" Moja jetrva rekla da obavezno dajemo na pocek, tako da pristajem. "Vazi obavezno sutra dolazim da platim!" Tako prodje dan i odlicno mi islo. Pitaju me babe iz koje sam selo, jer pricam sa isti naglasak kao oni. Kazem da sam iz Holandiju i svi se slazu da je dobro sto sam dosla u Nis a ne u Beograd. Zadnje musterija, ulazi covek i ostane kod vrata."Izvinite da li imate skafander?" Ufff sta je sada skafander???? Gledam oko sebe, za sve sto vidim znam naziv, dzemperi, duks, pantalone, gace, majce... eeee to je sigurno skafander i ugledam u policu sa ves, Odem i uzmem to sto sam mislila da je skafander i srecno kazem "Imam!" Covek me gleda i kaze;" Tesko ce me to pomogne na skijanje, to su zabice!" Sve u svemu sam se polako naucila. Posle neko vreme sam vidila da je ipak bolje da se ne daje na recku. I kada sam sama otvorila bizuteriju onda sam polako i naucila mentalitet i jezik. Neke reci sam pogresno izgovorila i pravilo smesne situacije. Naprimer rec: kaciga sam mislila da se kaze: kacigla. Kao kad padnes ides ka ciglu. Onda Cecinu pesmu" Prljavo, prljavo... ja cujem "Prejebotine bog.. neznam tako mi zvucilo.. i pevam naglas u radnju. Tako ih bilo stotine reci.. Sada i dan danas uzivam u razgovor sa musterije.